Kolumna: "Nestaju simboli Međimurja"
U nedjelju, 18. 03. 2012. g.održana je promocija Zbirke kolumni Željka Pavlica u Goričanu.
Tom prilikom predstavljena je i nova kolumna "Nestaju simboli Međimurja" koja je objavljena u listu "Međimurje" 20.03.2012. g.
Nestaju simboli Međimurja
U četvrtak, na sam 8. ožujak ili 8.mart, svjedočili smo povorci koju su većinom činile bivše radnice Međimurske trikotaže Čakovec - Tvornice čarapa. I umjesto da to bude povorka koja bi slavila Međunarodni dan žena, ostvarivanje ravnopravnosti i boljeg položaja žena, to je bila povorka, tužna i ogorčena, koja je više sličila na Križni put. I doista, postavimo si pitanje; koliko je naših radnika i radnica, u svojim sada nepostojećim poduzećima ili onih na odlasku, svih ovih godina, pa i danas, prošlo i prolazi kroz svoju svojevrsnu Kalvariju? Odgovor smo dobili na samome skupu. Preko privatizacija i stečajeva, zbog nebrige odgovornih i parcijalnih interesa pojedinaca i lobija, samo u tekstilnoj i obućarskoj industriji u posljednjih desetak godina u našoj županiji ugašeno je više od 3.500 radn ih mjesta.
MTČ tako, zapravo, postaje simbolom međimurskih poduzeća koje je u nikad razjašnjenim okolnostima, nakon privatizacije na hrvatski način, odnio val stečajeva do kojih su tvrtke doveli brojni vlasnici i uprave, poslujući često na samom rubu, ili s druge strane zakona. MTČ Tvornica čarapa zadnja je u nizu tvornica MTČ-a u kojima je pokrenut stečaj. Već prije su tu sudbinu proživjele i MTČ Tvornica rublja i MTČ Tvornica dječje tikotaže Prelog, a prije njih i neka poduzeća iz drugih branši, a izdvojio bih ono najveće poduzeće, tvrtku koja je desetljećima pronosila ime Međimurja širom Hrvatske i svijeta, Građevni kombinat „Međimurje“.
No, do samo prije desetak godina ova poduzeća nisu bila simbolom promašene privatizacijske politike, već su bila simbolom uspješnosti koja se temeljila na radišnosti međimurskih ljudi i bila su, s obzirom da su nosila međimursko ime, pravi cimer, ponos, svih Međimurki i Međimuraca.
Budimo malo nostalgični, s pravom, i prisjetimo se zlatnih dana MTČ-a i Građevnog kombinata „Međimurje“.
O MTČ-u je nekad pisalo: „ Međimurska Trikotaža d.d. Čakovec ime je već nekoliko decenija poznato na svim europskim tržištima. Kupci trikotažnih proizvoda: pletiva, muškog i ženskog rublja, kupci čarapa, baby i dječje konfekcije, športskih dresova i trenirki, kupaćih kostima, trikotažne konfekcije za mlade, poznaju ime „MTČ“, poznaju vrhunsku kvalitetu „MTČ“ proizvoda, koja ide ukorak sa suvremenim modnim trendovima. Tradicija je također naša značajka. Proizvodnja vrpce i vezica započela je godine 1923., proizvodnja čarapa godine 1924., a proizvodnja muškog i ženskog rublja godine 1934. Nakon drugog svjetskog rata ova se proizvodnja nastavila u tvrtki „Međimurska trikotaža“, Čakovec, skraćeno MTČ.“
Također, nekadašnji Građevni kombinat „Međimurje“ iz Čakovca dugi je niz godina bio nositelj aktivnosti čitavog graditeljsko-komunalnog kompleksa, od visokogradnje, niskogradnje i završnih radova, preko industrije građevnog materijala, do opskrbe energentima i pružanja usluga, odnosno servisiranja i održavanja. On je istovremeno bio i nositelj zapošljavanja u Međimurju, te imao pred tridesetak godina oko 8.000 radnika. U to je vrijeme GK „Međimurje“ bio najveće poduzeće u Međimurju i spadao među vodeće graditeljske kuće u cijeloj Hrvatskoj, pa i u bivšoj Jugoslaviji. Radove je izvodio širom Hrvatske, ali i širom svijeta. Njegovom diobom na petnaestak manjih dioničkih društava započeo je proces pretvorbe i privatizacije sa poznatim ishodom.
Međimurski cimer, međimurski simbol od svog je osnutka bila i Međimurska banka, koja je osnovana 1954. godine kao Zadružna banka i štedionica Čakovec koja svoje poslovanje započinje s troje djelatnika i 69 deponenata – tadašnjih zadruga. Od tada do danas banka bilježi stalan rast, valjda i zbog toga što nosi međimursko ime, jer su brojni Međimurci, a pogotovo oni koji su radili u inozemstvu, željeli čuvati novac upravo u međimurskoj banci. I danas banka ostvaruje izuzetne rezultate, pa je u 2011. godini Međimurska banka nakon oporezivanja ostvarila dobit od 32,5 milijuna kuna, posluje na regionalnom tržištu sjeverne Hrvatske (Međimurska i Varaždinska županija) i s mrežom od 16 poslovnica je najprofitabilnija regionalna banka srednje veličine u Hrvatskoj.
Potkraj 2000-te godine, Privredna banka Zagreb kupuje većinski paket dionica, a Međimurska banka ulazi u PBZ grupu koja je dio vodeće talijanske financijske grupacije – Intesa SanPaolo. Ovih dana Međimurska banka i Privredna banka Zagreb zajednički su pokrenuli aktivnosti pripajanja Međimurske banke PBZ-u. Na taj način, brisat će se ime banke Međimurska banka, koju zamjenjuju obilježja PBZ-a, a 120 zaposlenika ostaju bez radnog mjesta. To je itekako apsurdno, jer je ovo rijetki slučaj da dolazi do otpuštanja u uspješnim tvrtkama.
I tako nestaju najpoznatiji međimurski simboli, cimeri, s kojima smo se ponosili i van Međimurja, jer je bilo zadovoljstvo čuti u Hrvatskoj, a i drugdje, gdje su ljudi znali, i to po dobrome, i za MTČ, GK „Međimurje“, Međimursku banku itd. I sam sam to doživio prilikom odsluženja vojnog roka u Sarajevu 1982. godine, susretajući zaposlenike iz GK „Međimurja“, koji su radili i najzahtjevnije objekte za Zimske Olimpijske igre u Sarajevu i koji su za taj rad zaslužili same pohvale.
P.S.
Međimurke i Međimurci poznati su kao vrijedni i marljivi radnici.
Tako se, na primjer, u opširnoj i izuzetnoj Studiji „Poduzetništvo u Međimurju i novi razvojni izazovi“ iz 2002. godine, koju je izdao Institut društvenih znanosti Ivan Pilar iz Zagreba, ističe „radišnost“ kao duh/etos Međimurske županije“. Naime čak 84 % ispitanika – poduzetnika, kao najvažniji razlog za uspjeh poduzetništva u Međimurju ističu radišnost i marljivost domaćih ljudi. Taj radni ethos (mentalitet) , zaključuje se, zavičajno je obojen jer je karakterističan za domaće ljude i prepoznatljiv je u široj društvenoj okolini kao tipičan.
Samo, kako očuvati taj duh marljivosti i radišnosti u zemlji koja taj duh ne cijeni i ne potiče?
